18.7.2005.
SUSRET KLOBUČARA, MODISTICA I KAPARA HRVATSKE


U subotu 2,srpnja 2005. Udruženje obrtnika Koprivnica bilo je domaćin sudionicima susreta klobučara,modistica i kapara Hrvatske. Od 20 registriranih obrta u toj djelatnosti odazvalo se njih devetoro i nekoliko predstavnika , srodne, krojačke djelatnosti. Skupu su nazočili predsjednik Udruženja domaćina, Vlado Funtek, predsjednik Obrtničke komore Koprivničko-križevačke županije gdin Zvonko Pecikozić , predsjednik Udruženja obrtnika Varaždin gdin Vladimir Habek, predstavnik HOK-e gdin Ivica Štambuk , tajnik POK-e Božo Barać i tajnica koprivničkog Udruženja Jasmina Markota. Kao gost bila je tu i predstavnica tvrtke Potomac d.o.o. iz ZG ( Croata kravate) koja nudi suradnju i predstavnici Muzeja grada Koprivnica:ravnateljica Draženka Jalšić-Ernečić i Marija Mesarić te akademski kipar prof.Fluksi iz Arheološkog Muzeja ZG. Skup su vodili gdin Zlatko Draganić i gdin Zlatko Cahun. Razmatrana je cjelokupna problematika vezana uz klobučarstvo, ali i šire uz tradicijske obrte tog tipa. Jedan od zaključaka je da je to obrt u nestajanju i to iz više razloga:navike življenja, prodor jeftine robe sa istoka, ali i nebriga uže i šire zajednice. Pohvaljena je inicijativa ovog skupa upravo zato da se upozori na ovu struku koja nažalost ima još malo predstavnika. Neki veliki gradovi: Varaždin, Rijeka, Split, Zadar nemaju više nijednog registriranog niti klobučara, niti kapara ili modistice.Vjerojatno ne postoje ni trg.društva u toj djelatnosti jer je ta struka većinom u obrtu. Mali gradovi kao Koprivnica i Čazma imaju po dva klobučara što je vrlo zanimljivo. Posebno je zabrinjavajuće da većina sadašnjih aktivnih obrta nema nasljednika što znači potpuno izumiranje. U drugom dijelu skupa raspravljalo se o mogućnostima koje postoje da bi se zaustavilo daljnje izumiranje struke. Učenici odnosno školovanje kadrova je jedan od glavnih preduvjeta za opstanak struke no kako ako, kaže gdin Cahun, ni u Njemačkoj sa velikim stipendijama nisu uspjeli privući kadrove, teško da je to moguće kod nas uz ove uvjete. Velika stipendija opet znači da je netko ušao u tu struku radi novca što nije najbolji motiv za to jer . Gdin Draganić je zato predložio osnivanje tzv.zaštitinih radionica odnosno radionica koje bi bile u vlasništvu gradova i u njima bi radili ljudi s platnih lista gradova odnosno turističkih zajednica i sl.Slično postoji npr. u Beču. Zato valja predlagati u svojim sredinama takve mogućnosti.Treba u to uključiti i državu. Jedan od prijedloga je i da se omogući umirovljenicima u takvim obrtima da rade uz mirovinu jer pretežno se radi o starijim obrtnicima. Ivica Štambuk iz HOK-e predstavio je Prijedlog Pravilnika o tradicijskim i umjetničkim obrtima koji bi trebao biti podloga za daljnje akcije u cilju očuvanja takvih obrta. Vlado Funtek predložio je da se u Pravilnik uvede naziv «obrti u nestajanju, izumiranju ili sl.»Pravilnik će se doraditi u skaldu sa novim Zakonom o obrtu kojeg Sabor treba prihvatiti na jesen. On će pomoći kao prvo u utvrđivanju koji su to obrti.Kod izrade pravilnika došlo je do izražaja da je u rpoblematiku važno uvesti i turizam koji može na određen način promovirati posebno te obrte. Što se tiče nedavnih izmjena u Pravilniku o vezanim i povlaštenim obrtima po kojim za otvaranje klobučarskog zanata više nije uvjet majstorski ispit gdin Draganić je izjavio da je protiv degradacije struke, ali ne u slučaju kada to znači opstanak struke. Što se tiče poslovnih prostora u vlasništvu gradova i države gdin Cahun je opisao zagrebačku situaciju gdje je najviše takvih slučajeva odnosno najviše tradicijskih obrta je u takvim prostorima. Smatra da u svim mjestima treba pomoći obrtnicima da ih se ne izbacuje na ulicu.Problema imaju i kapari koji prodaju na štandovima i plaćaju velike najmove pa bi trebalo uputiti zamolbu jedinicama lokalne samouprave da imaju manje kriterije za tradicijske obrte. Posebno bi to trebalo ishoditi u turističkim mjestima na moru jer takav šešir, kapa su hrvatski proizvodi i trebali bi imati povlašten status.To su podržali posebno gdin Par, Jezerinac i Posarić. Za Križevce gdje posluje Posarić odmah je obećano da će iz Udruženja i POK-e poduzeti određene mjere. Gdin Draganić je govorio i o problemu nabave repromaterijala, posebno iz uvoza jer nema prave veleprodaje i bio bi dobro da jedan od kolega započne taj posao kako bi nabava bila kvalitetnija jer teško je onima van struke objasniti potrebe. Skupu se obratila i ravnateljica Muzeja u Koprivnici koja je pobliže opisala suradnju sa Udruženjem obrtnika u projektu «Stara umijeća i zvanja» na primjeru istraživanja o klobučarima i modisticama u Koprivnici i izložbe šešira koja se tu večer otvarala.Smatra da HOK mora kao prvo prihvatiti međ.,deklaraciju o materijalnoj i nematerijalnoj baštini iz Seula.Nazočni su se zamislili nad njenom izjavom da izumiranje počne kada je neka zajednica ( može i obrtnika istog zanata) sastavljena od manje od 5 ljudi starijih od 50 godina. Jasmina Markota predložila je da svi u svojim sredinama iniciraju istraživanja cehovske prošlosti kako bi se zabilježila povijest dok još ima živih aktera. Etnologinja Marija Mesarić je predstavila svoje istraživanje povijesti tog zanata u Koprivnici. Managerica tvrtke Potomac Sanda Lončar ponudila je klobučarima suradnju u vidu zastupljenosti šešira u njihovim prodavaonicama u Hrvatskoj. Spomenut je i problem spomeničke rente jer trebalo bi ispitati da li je to negdje još problem kao u Zg, no tamo Grad tradicijskim obrtima sufinancira spomeničku rentu. Potpore su još uvijek neiskorišten vid pomoći jer malo se klobučara javi na natječaje Ministarstva- ispitati zašto. I.Štambuk je upozorio na taj problem i uputio na nadležne komore. No prostora za potpore ima, posebno na razini lokalne samouprave. Zlatko Cahun i J.Markota istakli su pozitivne primjere Zagreba i Koprivnice gdje to funkcionira. Zaključci su da je struka u izumiranju i da se hitno trebaju poduzeti mjere protiv toga treba poticati školovanje kadrova inicirati na razini lokalne samouprave akcije za potpore požuriti donošenje Pravilnika o tradicijskim i umjetničkim obrtima ( u nestajanju) inicirati promjenu zakona o mirovinskom osiguranju-dozvoliti tradicijskim obrtima mirovinu uz rad pokrenuti akcije za smanjivanje lokalnih poreza odnosno naknada za korištenje javnih površina

Počeci obrta u Koprivnici datiraju u vrijeme razvijenog srednjovjekovlja kada su u Kraljevinu Slavoniju, sjevernu Hrvatsku, dolazili hospitesi ili kraljevski gosti iz srednjoeuropskih zemalja Češke, Njemačke i Austrije da bi poticali razvoj gospodarstva. Upravo zbog gospodarske snage Koprivnica i dobiva pravnim privilegijama kralja Ludovika Anžuvinca 1356. godine status slobodnog i kraljevskog grada, koji su gradski oci platili sa sedam kilograma srebra, a koji je među ostalim regulirao i pravo svečanog trga svakog ponedjeljka, i danas tradicionalnog glavnog sajmenog dana u gradu.

Prema povjesničaru Rudolfu Horvatu od početka 17. do sredine 18. stoljeća u Koprivnici se organizira devet cehova iz tridesetak obrta. Posebno su djelovali čizmarski, tkalački, lončarski i klobučarski ceh dok su ostali bili mješoviti cehovi. Raznorodnost obrta i obrtničkih proizvoda bila je u skladu s potrebama opskrbe vojne posade koprivničke tvrđave i civilnog stanovništva gradske okolice. Primjerice, prema demografskom popisu koprivničkog stanovništva iz 1783. godine u gradu je bilo 264 majstora, pomoćnika i šegrta koji su radili u 151 obrtničkoj radionici. Utjecaj obrtnika i njihovih cehovskih udruženja tada se osjećao u cjelokupnom životu grada, ali i nakon što su cehovi ukinuti "obrtnim zakonom" 27. veljače 1872. godine, a tako je bilo i u Koprivnici. Tada se koprivnički obrtnici osnivaju u obrtničke zborove, a potom i zadruge kojima su podizali gospodarsku snagu Koprivnice gotovo do sredine prošlog stoljeća. O tom razdoblju nove organizacije obrtništva u Koprivnici početkom 20. stoljeća govore podaci Spomenspisa Saveza hrvatskih obrtnika iz 1906. godine kada je u gradu registrirano 289 obrtničkih radnji. Podaci pak Zanatske komore u Zagrebu od 1933.- 1938. godine registriraju u Koprivnici između 296 do 312 obrtničkih radnji čiji rad je obilježavalo vrijeme depresije nakon velike gospodarske krize.

Izrada šešira u koprivničkom kraju datira s početka devetnaestog stoljeća ( 1820.g.) od kada je i pečat klobučarskog ceha u Koprivnici ( Muzej grada KC)

U gradu Koprivnici je između 1913. i 1922. djelovala i registrirana radnja kitničarke Zore Reš.

Danas, za razliku od većine hrvatskih gradova, Koprivnica se može pohvaliti sa aktivna dva klobučara : Par i Draganić.